gdje su

                                             Sa tugom moje misli

lutaju ove noci,

zivot kao vrtuljak,

vraca se il Tebi

il samoci.

Uspomene kao rane vojnika bole,

zavrsavaju gdje su i pocele,

u jeku borbe.

Donijela si u haljini crnoj

strah kao slutnja,

oruzje nepoznato, najjace...

bescutna cutnja.

Poljubce gledajuc u oci

djelila si mnogim,

izbjegavah dodire

i mirise tvoje,

trazih korak

do konacne slobode.

Otisao sam bez pozdrava, tuge,

od haljine crne,

ko da te oci straha

nikada vidjele nisu.

Pitati nikada necu:

Gdje su putevi tvoji?

Ja sve znam,

al opet...

gdje nestadose ono prijatelji moji.

Z.Dakovic