|
Koje li stete,
progutah i dozu
straha, obican da
se rodim, drugaciji
od neobicna svata.
Nemoguce u
sukobu
postati, covjek i
misao biti...
nesretan hodim,
hocu nebu
mjesec skriti.
Da ga uzmem,
umiljata kao rijec
na koljenima prosim,
ja obican
na nogama trosnim
svoju sudbinu
da nosim.
dakan 11/05
|