|
Kad covjek spava, on upravo kroz vrijeme vremenu danak vraca, potiho sa sobom razgovara i bozanskih tragova slijed skupo placa…
kad covjek sanja savjesti savjest vraca, i svira sonata od placa, i pruza korak, sve brzi i brzi do srzi je pun krvi, I granate I vatra I nema sutra I jebes jutra
Kad i Budenje nije spas, nego sna na uzdi bjesan glas… dizi se, moras, crkni, bori se…kapiras ?
|