|
Ljubavna
makar i otisao tako daleko i izdao sebe,
sjecanja izbrisao u dahu,
tvoj pogled postane tesko trpjeti,
sapat kao rijeci
na jastuku...
i zalud se trudio da brisem strah,
nemir ispod pogleda skrivao,
pjesme birao u svitanja dana
a haljina poderana, snena...
otisao bih opet
pred vrata njena i citav zivot
bio sjena.
da nebo, zemlja i more,
ma svaki grm,
samo prividenje je,
i pjesnik sto se utapa da zna...
da dno case put je strm
i za samo jedan stih
dovoljan je jedan u
oku trn...
crn
bi bio mrak,
a ona svjetlo
a ja svjestlosti prah...
zeljko dakovic
|