|
Mojoj Mari
Necu da prebirem po cvijecu, ni da te trazim u starim knjigama, mudrujem rijecima, Ti si mi MATI, zena sto mi dade zivot i srecu i tugu da me prati.
Mada se rijetko javljam, znaj : jos sam ponekad onaj mali u krevetcu sto prati ga pogled medni, a kad ogladne otvorenih ociju u tebe ko za bogom gledi.
|