|
Zivim kao sto i sanjam, nevidljiv
sahranjen u golemome grobu
punom neizrecivih tajni, sam ...
iza mene ni sapat
ni sjena ne osta,
tisina samo vjecna
vjecnost more mocna.
Na grudima mi nepodnosljiva
tezina krivnje,
prisutnost istine u utrobi zemlje
povlaci za sobom jalovu snagu
moje duse,
spoznaju kako ljudi do srzi
sebe sami ruse.
Zasiceni laznim osjecajima,
pozudom za prividnom slavom,
za svim stazama moci,
prekoracise prag sa namjerom:
prodati cijelu zemlju
i sve njezino blago,
s citavim njezinim
covjecanstvom.
Zivim, a kao da sanjam.
Budnog me drze
jos samo...
moje besane noci.
Dakovic Z.
|
