|
Prestao je pjevat o avionima koji kruze organima, sad sanja na obali rijeke.. Pise onu stvar
o slobodnom padu, baca kamenje okom, baca a uziva u hladu.
Budi se izmedu jastuka dva zorom umiva lice, na oblaku moj prijatelj umjesto kise, djela
pobjednika pretvara u ocaj od kuce dalek od ideje jos dalje, a rijeci poljubac salje.
Bilo je to lijepo doba, melodija naravno moja, za prijatelja da mu mrsi misli, malo magle izmedu koraka, malo mene izmedu predaha, glas djevojacki podno sumraka....
Moj prijatelj pise o slobodnom padu,
ceka na mene, gore il dole ...
sasvim sigurno
u hladu...
z.dakovic
|