Ne zaboravi nemoc

kada led

ispod tebe se topi

u osvit prosinackog jutra,

Ne zaboravi

jad kada pucaju

pijane lude

sa tvoga krova.

Ne zaboravi

ubojice nase djece,

koji ubijaju u ime svoga boga,

Ne zaboravi krvavu zemlju i

svako “Zasto” suznih ociju

uzalud spominjuci

ime Boga,

Al`mrznju

koja te prati

i pratit ce do vijeka

zaboravit moras,

tu drugoga nema lijeka.

Z.Dakovic

najdrazu pjesmu i

pahuljice snijezne

na trepavici zene

s kojom si masta o boljem sutra.

Pamti jutarnju maglu

na starom mostu,

kada si pripit isao doma.

pustenu krv

na desnoj ruci

i zakletvu: Prijatelj do groba!

 i bakinu molitvu

uz zvuk starog crkvenog zvona.

Ne zaboravi

rijeci Gospodina svoga

o oprostu grijeha.