|
Nista lakse nego rijeci
pod hladnim nebom
bojiti duginim bojama,
zaboravljen osmijeh bludnice
u strahu brisati,
i sve sto je lijepo
sebi upisati.
Nista lakse nego poraze
kao nekad poglede,
tintom u zaborav staviti,
sve one misli na papiru odsanjati
i voljeti,
i ljubiti
il umrijeti.
Nista lakse...
Tako je lako reci:
“nocas moram biti jak”,
dok umoran od stida
gasim jos jednu u nizu
na pola dogorjelu
ceznju
i razbijam strah
pretvarajuci dan u mrak.
Nista lakse.
Sve mogu...
izmedu redaka odspavati
i utjehi slova pribjeci,
iz grla vikati i lijevom rukom pisati,
al sta da cinim, kud da idem
da ova pjesma
dise,
da je volis,
da bude nesto vise.
Zeljko Dakovic / Dakan
|