oprosti ali eto

     Oprosti covjece, ali eto,

     ja zaboravih kako ti je ime.

     Znam da smo pute mnoge

     prosli mi,

     zajedno kao braca,

     ali eto, ja osta covjek

     sto jos uvijek kroz ono isto blato gaca,

     mada nerado priznajem,

     i sve ono sto mu je drago u to isto baca.

     Proslo je mnogo vremena,

     vjeruj, znam

     zasto i kako ono lijeci,

     ali ipak, moras mi reci:

     spava li nasa Derventa,

     tvrdava moje proslosti i sjecanja,

     ulice gdje do zore mogli smo biti,

     Ukrina, sto ljubav nikada nije mogla skriti.

     Vjeruj nisi prvi sto ga pitam.

     Popijem tako s vama,

     ne da se dusi biti sama,

     trazim odgovore i kada znam

     da ih nema. Onda skitam,

     pa pitam, pa opet skitam,

     pa trazim...

     Evo ja cu zavrsiti ovu pjesmu,

     sklopiti oci, da ih trazim

     putevima gdje i nasi oci.

     A ti covjece oprosti sto ti zaboravih ime,

     nas grad pamti nas, svoje ljude

     ma gdje god smo i kako nam god bude

     Z.Dakovic