|
Pauk
Putem do prezira na dan hoda da budem silan, stadoh mirno i progutah slinu , mojih saputnika na iznanedenje izvadih srce i pretvori u glinu.
Izmedu ociju buljim u nista, sa prstenom potamnio komadic mene, ostadoh gol na rubu vene, mojih saputnika na iznanedenje brojah kretene.
Napokon granu i sunce moje pored mene srce rece: neboj se moj pauce, u pola tebe covjek jauce, jauce, pa skakuce u bespucu sanja put do kuce.
Zeljko Dakovic
|
|