|
Bilo je to vrijeme uzvisenih ideala,
mene konobara
i mojih prijatelja
studenata prava.
Uz casu piva i malo meze,
skontali smo da nasi starci
o pitanju prijateljstva
nemaju veze.
Prijatelji se poznaju u nevolji,
i samo malo da se zadimi
tvoji bi vec pobjegli,
rece moj stari i osta ziv.
Il ono: “ Ja sa pedeset nemam prijatelja
oko sebe a ti sa osamnaest mislis
da se svijet okrece oko tebe”.
“ E moj stari”, uvrijeden zakljucujem ja:
“nemas ti pojma sto znaci
bratu biti brat,
mi cemo i zivot il`barem ruku
jedan za drugoga dat.
Znas li ti da je Mane potpisivao
ispricnice umjesto tebe,
Syco me nosio pijanog kao tele,
Vanja me je upucivao u tajne zena
a Beki cuvao od utvara kojih nema”.
Petnaest godina poslije.
Za stolom sjedim sam i razmisljam.
Zar je zivot ova vruca omaglica
sto dosadno isparava s asfalta.Ako nije,
pitam se zasto onda ostadoh sam,
zasto prijateljstvo ostade samo san?
z.dakovic/dakan
|
