|
Dok drhtava ruka
obasjana sjajem stare svjetiljke
prodaje zaboravljenu proslost,
moja gorka suza trazi
davno prozivljenu radost.
Mozda i postoji,
al ja je ne nalazim.
Mozda u skutu starog kaputa
il davno zaboravljenog
seoskog puta.
Mozda da sam sanjario manje
a volio vise,
ne bi snovi bili tako prazni,
il`da sam gledao sunce
a ne trazio zvijezdu srece,
ne bi mislio kako sreca mene nece.
Da li je radost ostala u rovu
tamo gdje i prijatelji,
ili se gubi u ormanu punom uspomena
na vremena prasine i krvi?
Ili kad si otisla s rijecima na usnama : “ Ne mogu
vise”,
s djecicom dalje od mene
tvoj roman nove stranice pise.
Slike uzasa nagrizaju snove,
jos jedna noc je pojela svoje.
Dogorjela cigara pece,
moje srce s razumom ne moze il nece.
Jos jedan pogled gore,
slika uokvirena, da se vidi bolje.
Prst na obaracu, zaklopih oci
jos jedan ratnik odlazi u samoci.
Z.Dakovic
|
