|
Na leptira kivan, ne ljubim noci u kojima dani hoda stanu. nasu u krugu umorenu ranu, i rijeci sanjive, kao krik... ne ostavljaj me samu !
Svaka je mogla biti moja, zlatna u sunca nit, al isto kao i ona otisla je Anja, sad samo sjena
njena,
a ispred njene moja.
|