|
Ne vjerujem u nesto trece dok zedan po vodi hodam a sutnja ne poznaje glas, da mi moga grada nema vise, mjesecine, kad sam je ljubio a ona grlila stas...
uzdam se u komadic srece, i vjerujem da mi se noge umoriti nece.
Ne vjerujem u nesto drugo dok mi slike mozak saraju a krmace padaju... u meni mir ne poznaje strah u dan pretvoren prah, ja sam ljubav na stranici sto, i svejedno mi je sta ti mislis o tom.
|