|
I ove noci pozaspace golubovi i porasti u ocima ulicnih svjetiljki, sto tako sladunjavo, bez pokreta vidna, bdiju nad njima, u snovima…
I svake noci, lutam i ja, nekim, u mislima nedozrelim, od sjevernih zima promrzlim stazama, i mrmljam tako, sebi u bradu : Jednom kad odem ... pa se vratim, bit cu car u Derbent gradu…
I sa svjezinom jutra, svjezi u svojoj nevinosti, krenuce svojim putem, ti mali golubovi…
a ja, sa trnovom krunom na glavi, narucujem Leberwurst i psujem . . sebi u bradu…
Zeljko Dakovic
|
|