|
U oblacima
dobar je mali korak
u velike pameti
i ono sto pricam nek
cutnjom se zove…
vecer blaga potrazila je svoje,
vrijeme ne primjecuje nista,
oci vide samo maglu,
i gle cuda, ispod starog mosta
ispijam kafu.
i kao da si i ti dio toga,
opet se zaljubili i
najbolji prijatelji bili,
i sve sto radim, mislim,
da se tebi svidi.
i na to gledam kako izgledam.
i sve nekako nakrivim glavu
i za tobom pogledam,
onda mi dode da me nema,
da si zelja moga sna,
istim ulicama ici,
gdje pogrijesih ispraviti,
ceznju i slicna sranja
zaboraviti…
i bude me strah.
ima li nas,
i gdje smo to mi u toj svoj
prici,
i neka mi netko kaze :
kako ponovo sa ovog oblaka sici…
z.dakovic
|
